Osijek – P.T.F

2. faza zaštitnih arheoloških istraživanja na lokaciji buduće zgrade Prehrambeno – tehnološkog fakulteta, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku provedena su od lipnja do kolovoza 2017. godine.

Predmetna lokacija nalazi se u sklopu sveučilišnog kampusa u Osijeku na dijelu k.č. 6660/1 k.o. Osijek. Prema projektu zgrada zatvara pravokutnik dužine 75 m i širine 45 m, te je dužom stranom orijentiran u smjeru istok – zapad.

Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja ukupno je definirano 850 stratigrafskih jedinica koje su prema vrsti razdijeljene na: zapune, ukope, slojeve, strukture, otiske i kosture. Najzastupljeniju kategoriju čine zapune, drugi po zastupljenosti s 327 primjera su ukopi, dok su strukture, slojevi, otisci i kosture znatno slabije zastupljene kategorije.

Antički horizont jednako je zastupljena na prostoru cijele predmetne lokacije te po svojem opsegu predstavlja dominantnu kulturnu pojavu. Definiran je odmah ispod slojeva humusa i recentnog nasipavanja. Debljina arheoloških slojeve nije ujednačena i kreće se u rasponu od 0,50 m na sjevernom do 1,55 m na južnom dijelu.

Definirane arheološke formacije možemo podijeliti na: ukopane objekte, peći, ostatke nadzemnih objekta, ostaci komunikacija, te arheološke slojeve.

Ukopane objekte po karakteru možemo razvrstati na: otpadne jame, bunare i kanale. Otpadne jame po brojnosti predstavlja najslabije zastupljen tip ukopanih objekata. Njihov prostorni raspored nije ujednačen i pojavljuju se na cjelokupnom prostoru predmetne lokacije. Zaštitnim istraživanjima dokumentirana je veća količina jama kružnih oblika u tlocrtu i okomitih ili oštro zakošenih stijenki. Veći dio formacija ovog tipa nalazi se rasprostranjen po sjevernoj polovici predmetne lokacije. U rasporedu nije zamijećena pravilnost, dok veza s ostalim arheološkim formacija vidljiva je samo na primjerima nekoliko peći koje su smještene u neposrednoj blizini. Zaštitnim istraživanjima evidentirano je nekoliko većih kanala čija je funkcija zasigurno bila odvodnja vode. U prostornom rasporedu svi kanali se nalaze na istočnoj polovici terena i usmjereni su sjever – jug s manjim odstupanjima prema istoku ili zapadu. Najveći istraženi kanal je SJ 194 izduženog oblika u tlocrtu, usmjeren sjever – jug, dok se na sjevernom dijelu kanala lomi pod kutom od 45° prema sjeverozapadu.

Na predmetnoj lokaciji evidentirano je i istraženo 32 arheološke formacije koje možemo na osnovu oblika i namjene interpretirati kao ostatke peći i vatrišta. Sačuvanost im varira od djelomično oštećenijih peći kojima nedostaje jedan ili dva konstruktivna elementa do onih od kojih je ostao samo donji dio ložišta i to u tragovima. U prostornom rasporedu nema pravilnosti i pojavljuju se na prostoru cijele istražene zone s izuzetkom na prostoru komunikacijskih pravaca na kojima nisu uočene. Svaka peć sastojala se od jedne ili više zapuna, strukture te ukopa kojima su pridodane odgovarajuće stratigrafske oznake. Uz jedan dio peći evidentirane su i manje nepravilne jame za izvlačenje pepela i gareži iz ložišta.

Nadzemni objekti prvenstveno čine stambeno – poslovne građevinske jedinice koje su nastale u različitim odsječcima antike. U prostornom rasporedu zamijećena je tendencija grupiranja objekata oko komunikacije istok – zapad. Orijentacija odgovara orijentaciji spomenute komunikacije. Jedni objekt koji nije unutar ovog rastera je objekt 3 koji se nalazi na sjeverno – zapadnom dijelu predmetne lokacije. Stupanj sačuvanosti objekata nije ujednačen i razlikujemo objekte kod kojih su sačuvani negativi temelja s dijelom temelja do objekata kojima su u potpunosti sačuvani temelji s djelomično sačuvanim zidnim masama. Ukupno je registrirano 8 objekata a najzanimljiviji su objekt 6 i 7.

Tijekom arheoloških istraživanja pronađena su, istražena i dokumentirana dva komunikacijska pravca. Prvi pravac predstavlja glavna komunikacija orijentirana istok – zapad. Njezino postojanje utvrđeno je ranijim istraživanjima na prostoru Građevinskog i Poljoprivrednog fakulteta te u 1. fazi istraživanja na predmetnoj lokaciji. Drugi komunikacijski pravac orijentiran je sjever – jug, okomito na glavnu komunikaciju i predstavlja novo otkrivenu liniju. Istraživanjima je utvrđen način gradnje i faze izgradnje obje komunikacije.

Arheološki slojevi po nastanku možemo okarakterizirati kao slojevi koji su vezani uz gradnju objekata, slojeve koji su nastali niveliranjem terena i slojeve koji su nastali kao proces rušenja. Njihovim istraživanjima prikupljena je značajna količina pokretnog arheološkog materijala koji vremenski možemo pripisati periodu od I. do IV. stoljeća.