Novi Bolman – Grablje

Zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Grablje kod Novog Bolmana započela su početkom  listopada 2014. godine i trajala kraja prosinca iste godine. Bazirala su se na metodi širokog otkopa kojim je strojno uklonjen sloj vegetacije, oranice i humusa, poremećen poljoprivrednim radovima, ispod kojeg se nalazi sloj sterilne zemlje u koju su ukopani arheološki objekti.

Na otvorenoj površini evidentirano je istraženo i dokumentirano  1648 stratigrafskih jedinica od koji je:  815 zapuna, 799 na ukopa, 14 struktura, 11 slojeva (6 geoloških), 5 vatrišta, 2 kostura dok su 3 stratigrafske jedinice poništene. Najveća koncentracija arheoloških formacija nalazi se na sjevernom dijelu terena

Na osnovu rezultata dobiveni istraživanjem, stratigrafskih odnosa i depozita unutar njih, možemo reći da je riječ o jednoslojnom lokalitetu s više vremenskih horizonata od kojih dominira prapovijesni horizont. Njihova disperzija nije ujednačena i ne dominira na izoliranom prostoru nego se na pojedinim mjestima preklapaju i/ili sijeku. Dobiveni rezultati govore o trajnijem naseljavanju i značajnoj gospodarskoj djelatnosti na ovom prostoru, a  vezani uz proizvodnju keramike i to od vremena prapovijesti pa do srednjeg vijeka.

Najstarija registrirana kulturna pojava na lokalitetu veže se uz nositelje ranoeneolitičke lasinjske kulture. Manja količina nalaza pripisana je nositeljima Badenske kulture, a koji su evidentirani uz zapadni rub trase buduće autoceste. Arheološke formacije koje možemo pripisati Kostolačkoj kulturi evidentirana su na uskom pojasu. Riječ je o nekoliko manjih jama s ulomci keramike. Tijekom istraživanja prapovijesnih i srednjovjekovnih objekata uočena je manja količina keramike s vučedolskim elementima. Spomenuti nalazi pronađeni su van konteksta a sugeriraju da su nositelji ove kulturne grube boravili na ovom prostoru.  Nalazi koje pripisujemo Szermele skupini čine manji dio ukupno pronađenog materijala i radi se o izoliranim pojavama. Daljsko – bjelobrdska kulturna skupina evidentirana je uz zapadni rub trase buduće autoceste. Ona prostorno korespondira rubnim zonama badenskog i kostolačkog horizontu ali ga ne preklapa. Tijekom istraživanja zamijećena je manja količina nalaza (isključivo keramike) koje po stilskim i tipološkim odlikama možemo pripisati Belegiš II grupi. Nalazi i arheološke objekte koje možemo pripisati kasno brončanom dobu odnosno nositeljima starije faze kulture polja sa žarama rasprostranjeni su u tri veće zone: 1. zona u kojoj je evidentirana većina objekata iz ovog vremena, nalazi se na sjevernom dijelu trase 2. zona čine tri sporadični nalazi na prostoru depresije, 3. zona je prostor manjeg uzvišenja na južnom kraju lokaliteta. Malobrojni nalazi iz vremena antike grupirani su u dvije međusobno razdvojene zone. Prva zona nalazi se na prostoru uzvišenja i njegove padine usmjerena sjever – jug, dok je druga zona smještena na južnom dijelu terena. Na sjevernoj polovici uzvišenja evidentirani su objekti koje vremenski možemo smjestiti u razdoblje kasnog srednjeg vijeka i početak novog vijeka, odnosno od 14. do 16. stoljeća. Riječ je o vrlo disperziranim i najčešće izoliranim cjelinama.