Zbog manipulacije strojevima prvo je istražen AN 2 a potom ostala dva lokaliteta. Tijekom istraživanja dobiveni su važni podatci za spoznavanje ovog prostora u antičko doba

Na AN 2 – Rimski put definirani su u prvotnim slojevima ostaci novovjekovnih suhozidnih ograda između kojih je evidentiran novovjekovni naboj puta. Nakon dokumentiranja suhozidne strukture i naboj puta su uklonjene a ispod njih evidentiran je dio antičke nekropole. Ukupno je istraženo 16 grobnih cjelina od kojih je 10 bilo pod tegulama, tri groba pod amforama, dok u 3 slučaja nije pronađen ostatak grobne arhitekture. Većina grobova su bili  devastirani, dok su grobni prilozi bili većinom siromašni. Na osnovu nalaza nekropola je datirana u period od 1. do 4. stoljeća.

Nakon micanja vegetacije na AN 5 započeto je arheološko istraživanje prilikom kojeg su evidentirani ostaci 5 suhozidnih struktura. S obzirom na izostajanje arheoloških nalaza njihovo vrijeme nastanka nije poznato. Uz suhozide evidentirani su i tagovi kolotraga na više mjesta koji odgovaraju pravcu antičke centurijacije

Lokalitet AN 1 istražen je sondama a prilikom istraživanja nije se naišlo na arheološke ostatke kao ni na pokretne nalaze.

Arheološki nadzor obavljan je prilikom strojnog iskopa instalacijskog rova za postavljanje komunalne infrastrukture za odvodnju oborinskih voda s kolnika prometnice. Prilikom arheološkog nadzora na prostoru oko lokaliteta Šuplja crkva evidentirani su arheološki ostaci nakon kojeg je nadležni konzervator zaustavio radove i naložio arheološko istraživanje navedenog prostora.

Tijekom zaštitnih i sustavnih arheoloških istraživanja definirano je 10 zidnih struktura koje pripadaju različitim periodima. Najstarija formacija je zid 1 koji pripada transeptu kasnoantičke crkve građene u vrijeme Justinijanove rekonkviste. Na spomenuti zid u kasnijoj fazi se naslanjaju zidovi 5, 6, 7, 8, 9 i 10 a najvjerojatnije se radi o zidovima pretpostavljenog samostana sv. Mojsija. Tijekom istraživanja navedenih struktura pronađena je manja količina pokretnih arheoloških nalaza, a među njima se izdvajaja poklopac sarkofaga u obliku krova na dvije vode s akroterijima u kojima su reljefni portreti, datiran u 1. polovinu 2. stoljeća.

Lokalitet Solin –  Smiljanovac P. C. Lidl nalazi se na istočnoj strani Jadranske magistrale, te južno od rijeke Jadro. Sama nekropola nalazi se na strmini koja ima pad prema razvedenoj riječnoj delti.

Arheološka istraživanja provedena su tijekom 7 istražnih faza u kojima je istražena površina od 10 132 m², dok je ostalo neistraženo 1 172 m². Ukupno je evidentirano 4 109 stratigrafskih jedinica te 974 groba. Istraživanjima je pronađeno 1 529 karakterističnih nalaza, te 788 posebnih nalaza.

Od nepokretnih arheoloških nalaza najbrojniji su grobni ukopi koji su uglavnom bili nepravilno-izduženog oblika, te približno pravokutnog oblika u tlocrtu s okomitim ili stijenkama koje imaju lagan pad i zaravnatim dnom. Na lokalitetu je pronađeno 27 zidova različitih struktura i dimenzija. Većinom su sačinjene od obrađenog kamena povezanog vapnenim mortom, mada postoje i oni suhozidnog karaktera, čija namjena bi se mogla okarakterisati kao ogradna. Tijekom istraživanja pronađeno je 13 zidanih grobnica različitih dimenzija i oblika. U kvadrantima B 4 i B 5 evidentirani su ostaci moguće memorije koja je datirana u kraj I. ili početak II. stoljeća, s najmanja dvije građevinske faze. Objekt je u IV. stoljeću prestao s egzistiranjem, te se u i oko njega ukapaju pokojnici tijekom IV. stoljeća.

Pokretni arheološki nalazi pronađeni na terenu su kosturi i ostaci ljudskih kostiju koje većinom pripadaju zatvorenim grobnim cjelinama, zatim ostali nalazi u vidu grobnih priloga, grobnih konstrukcija amfora, tegula i kupa, te nalaza kamene plastike, koju najvećim dijelom čine stele sekundarno upotrijebljene, kamene urne, obrađeni kameni blokovi, kao ostale kamene spolije. Ukupno je detektiran 1 021 kostur od kojih je 10 spaljenih pokojnika. Među značajnije pokretne  nalaze ubraja se deformirana lubanja iz groba 110. Najčešći grobni prilog je staklo, koje je u najvećem broju pronalaženo samo u fragmentima veoma tankih stijenki. Tijekom istraživanja pronađeno je 98 keramičkih posebnih nalaza među kojima su najzastupljenije svjetiljke različitih tipova, te keramičke zdjele i keramički balzamarij. Od dekorativnih predmeta (nakita) pronađene su naušnice, perle, narukvice, privjesci, prstenje, ogrlice, kopče, pređice, predmeti od obrađene kosti, predmeti za osobnu higijenu, dvije pincete , igle i 17 nalaza od srebra i bronce. Među grobnim prilozima otkriveno je cjelovito ili djelomično sačuvano oružje i oruđe. Tijekom arheoloških iskopavanja pronađeno  je 113 posebnih nalaza novca od kojih je većina pronađena u grobovima.

Otvorene su ukupno 3 sonde: Sonda 1 i Sonda 2 nalaze se u sektoru III., dok je Sonda 3 u sektoru II., u Alešijevoj ulici na Dosudu.

Sonda 1 postavljena je na zapadu drugog sektora, u zapadnom odvojku Alešijeve ulice. Dimenzije sonde su 454×217 cm, a postavljena je u pravcu istok – zapad. U sondi su uz zemljani nasip u kojem su evidentirani antički i srednjovjekovni nalazi, pronađene i strukture od kojih jedna pripada zidu palače. Posebno zanimljiv je nalaz strukture SJ 7 koja je sastavljena od ukoso postavljenih kupa kanalica povezanih vapnenim mortom.

Istraživanjima u sondi 2 evidentiran je zemljani nasip ispod kojeg je pronađen nastavak strukture SJ 7, te sloj kamenja i žbuke koji je najvjerojatnije pripadao podnici neke prostorije u palači.

Sonda 3 bila je u Alešijevoj ulici, na Dosudu. Nakon uklanjanja kamene ploče od šahte i micanja zemljanog materijala definirani su ostaci antičkog zida, orijentacije istok – zapad sastavljenog od kamena i opeke povezanih vapnenim mortom. Uz spomenutu strukturu evidentiran je manji paralelni zid, te sloj fresaka koje potječu iz srednjovjekovnog perioda.

Lokalitet Čerina nalazi se u nizinskom, vodoplavnom području, sjeverno od lokalne ceste Josipovac – Petrijevci. Cjelokupna trasa nalazi se na poljoprivrednim površinama.

Istraživanja su provedena metodom širokog strojnog otkopa uz ručno pražnjenje arheoloških formacija. Ukupno je evidentirano 1179 stratigrafskih jedinica od kojih je 423 ukopa, 427 zapuna, 268 ljudskih kostura, 5 slojeva, 3 strukture, 2 životinjska kostura, 2 otiska, dok je 3 broja poništeno. Pronađeno je 885 nalaza od kojih je 392 karakteristična nalaza, 367 posebna nalaza te 126 uzorka.

Na lokalitetu pronađena su dva kulturna horizonta koji se ne preklapaju.

Na južnom dijelu evidentirani su ostaci antičkog naselja koje je pripadalo domorodačkoj populaciji iz 1. i 2. stoljeća poslije Krista. Većinom je riječ o ukopanim formacijama u čijim su zapunama evidentirani ulomci keramike grublje fakture, dok su u manjoj količini pronađeni ulomci finije keramike i svakodnevnih predmeta.

Na sjevernom djelu evidentiran je dio srednjovjekovnog groblja na kojem prestaje pokapanje u XIV. stoljeću. Unutar njega istraženo je 291 grob, od kojih je 134 grobova odraslih osoba, 120 dječjih grobova dok u 37 grobova nisu sačuvane kosti.Većina grobova i kostura je orijentirano istok – zapad s glavom na zapadu. Pokojnici su položeni na leđa s rukama uz tijelo ili na zdjelici. Od nalaza ističu se dijelovi nošnje među kojima su pronađeni ostaci tkanine oglavlja, kopče i igle. Slabije su zastupljeni dekorativni predmeti kao što su prstenja i naušnice dok su ostaci oružja kao i novca pronađeni samo u nekoliko primjera.

Arheološko nalazište nalazi se uz državnu cestu D1 (G.P. Macelj – Split) u središtu mjesta Dicma, u istoimenoj općini. Prema kazivanju mještana definirana je ranija veličina groblja koje je u devetnaestom, dvadesetom i ovom stoljeću zbog gradnje raznih objekata (stambenih i infrastrukturnih) devastirano.

Istraživanjima je evidentirano 214 stratigrafska jedinica. Od toga evidentirano je: 14 slojeva, 51 zapuna (grobovi i jame), 47 ukopa, 54 kostura, 47 strukture dok je 1 broj poništen. Ukupno je definirano i istraženo 45 grobova. Kronološki gledano na lokaciji su registrirana dva horizonta od kojih je jedan horizont arheološkog karaktera, dok drugi označavaju novije intervencije u prostoru.

Srednjovjekovni horizont predstavlja groblje na redove, koje je definirano na cijeloj istražnoj zoni. Evidentirani grobovi pokazuju tendenciju širenja prema zapadu, istoku i jugu, dok je na sjevernom dijelu definiran njegov kraj. Prostorna disperzija grobova je relativno ujednačena i zamijećena je pravilnost u njihovom rasporedu. Značajno najveća količina grobova definirana je na zapadnom dijelu predmetne lokacije, dok je na istočnom djelu definiran samo jedan grob. Razlozi manjeg broja grobova na istočnoj strani nisu jasni, no zasigurno je ključan faktor stupanj devastacije izazvan ljudskim faktorom. U 31% grobova evidentirani su grobnih nalaza među kojima razlikujemo predmete dekorativnog, dekorativno – funkcionalnog i prvenstveno funkcionalnog karaktera.

Na osnovu pronađenih predmeta, njihovog konteksta i analogija, ali i uz pomoć rezultata dobiveni analizom raspada ugljikova izotopa ¹⁴C, možemo utvrditi da se istraženi dio lokalitet okvirno može datirati u razdoblje 13. do 15. stoljeća.

Radovi su se odvijali u nekoliko faza:

U 1. fazi očišćeno je  raslinje koje je uzrokovalo oštećenja i devastaciji zidanih struktura novo otkrivene građevine. U 2. fazi obavljeno je zidanje suhozid kao potpornu konstrukciju, a potom rekonstrukcija urušenog dijela zida površine 7.2 m². U 3. fazi na cjelokupnom prostoru je izvršena zaštita zidanih struktura prekrivanjem geotekstilom i zasipavanjem pijeskom. Po završetku nasipavanja postavljena je drvena konstrukcija te preko nje dodatna zaštita.

Radovi na zaštiti novopronađene građevine na lokalitetu Rižinice izvršena je u cijelosti kako je to određeno Rješenjem Konzervatorskog odjela u Splitu.