Rekonstrukcijom je predviđeno vraćanje dijela antičkog svoda u njegovo ranije stanje te stabilizaciju ostatka svoda. Prilikom rekonstrukcije korištene su kamene ploče koje su se vezane vapnenim mortom. Istočno od rekonstruiranog svoda postavljeni su noviji kameni blokovi na mjestu na kojem su stajali raniji originalni.

Arheološkim istraživanjima ponovno je otvorena ranije istražena arheološka sonda zapadno od rekonstruiranog svoda. U dogovoru s nadležnim konzervatorom ranija sonda je proširena te je detektiran ostatak antičke ceste napravljene od većih komada kamenih ploča. Sama cesta orijentirana je približno sjever – jug a tijekom istraživanja otkriveno je nekoliko zidnih konstrukcija oko same ceste.

Predmetna lokacija nalazi se u sklopu sveučilišnog kampusa u Osijeku na dijelu k.č. 6660/1 k.o. Osijek. Prema projektu zgrada zatvara pravokutnik dužine 75 m i širine 45 m, te je dužom stranom orijentiran u smjeru istok – zapad.

Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja ukupno je definirano 850 stratigrafskih jedinica koje su prema vrsti razdijeljene na: zapune, ukope, slojeve, strukture, otiske i kosture. Najzastupljeniju kategoriju čine zapune, drugi po zastupljenosti s 327 primjera su ukopi, dok su strukture, slojevi, otisci i kosture znatno slabije zastupljene kategorije.

Antički horizont jednako je zastupljena na prostoru cijele predmetne lokacije te po svojem opsegu predstavlja dominantnu kulturnu pojavu. Definiran je odmah ispod slojeva humusa i recentnog nasipavanja. Debljina arheoloških slojeve nije ujednačena i kreće se u rasponu od 0,50 m na sjevernom do 1,55 m na južnom dijelu.

Definirane arheološke formacije možemo podijeliti na: ukopane objekte, peći, ostatke nadzemnih objekta, ostaci komunikacija, te arheološke slojeve.

Ukopane objekte po karakteru možemo razvrstati na: otpadne jame, bunare i kanale. Otpadne jame po brojnosti predstavlja najslabije zastupljen tip ukopanih objekata. Njihov prostorni raspored nije ujednačen i pojavljuju se na cjelokupnom prostoru predmetne lokacije. Zaštitnim istraživanjima dokumentirana je veća količina jama kružnih oblika u tlocrtu i okomitih ili oštro zakošenih stijenki. Veći dio formacija ovog tipa nalazi se rasprostranjen po sjevernoj polovici predmetne lokacije. U rasporedu nije zamijećena pravilnost, dok veza s ostalim arheološkim formacija vidljiva je samo na primjerima nekoliko peći koje su smještene u neposrednoj blizini. Zaštitnim istraživanjima evidentirano je nekoliko većih kanala čija je funkcija zasigurno bila odvodnja vode. U prostornom rasporedu svi kanali se nalaze na istočnoj polovici terena i usmjereni su sjever – jug s manjim odstupanjima prema istoku ili zapadu. Najveći istraženi kanal je SJ 194 izduženog oblika u tlocrtu, usmjeren sjever – jug, dok se na sjevernom dijelu kanala lomi pod kutom od 45° prema sjeverozapadu.

Na predmetnoj lokaciji evidentirano je i istraženo 32 arheološke formacije koje možemo na osnovu oblika i namjene interpretirati kao ostatke peći i vatrišta. Sačuvanost im varira od djelomično oštećenijih peći kojima nedostaje jedan ili dva konstruktivna elementa do onih od kojih je ostao samo donji dio ložišta i to u tragovima. U prostornom rasporedu nema pravilnosti i pojavljuju se na prostoru cijele istražene zone s izuzetkom na prostoru komunikacijskih pravaca na kojima nisu uočene. Svaka peć sastojala se od jedne ili više zapuna, strukture te ukopa kojima su pridodane odgovarajuće stratigrafske oznake. Uz jedan dio peći evidentirane su i manje nepravilne jame za izvlačenje pepela i gareži iz ložišta.

Nadzemni objekti prvenstveno čine stambeno – poslovne građevinske jedinice koje su nastale u različitim odsječcima antike. U prostornom rasporedu zamijećena je tendencija grupiranja objekata oko komunikacije istok – zapad. Orijentacija odgovara orijentaciji spomenute komunikacije. Jedni objekt koji nije unutar ovog rastera je objekt 3 koji se nalazi na sjeverno – zapadnom dijelu predmetne lokacije. Stupanj sačuvanosti objekata nije ujednačen i razlikujemo objekte kod kojih su sačuvani negativi temelja s dijelom temelja do objekata kojima su u potpunosti sačuvani temelji s djelomično sačuvanim zidnim masama. Ukupno je registrirano 8 objekata a najzanimljiviji su objekt 6 i 7.

Tijekom arheoloških istraživanja pronađena su, istražena i dokumentirana dva komunikacijska pravca. Prvi pravac predstavlja glavna komunikacija orijentirana istok – zapad. Njezino postojanje utvrđeno je ranijim istraživanjima na prostoru Građevinskog i Poljoprivrednog fakulteta te u 1. fazi istraživanja na predmetnoj lokaciji. Drugi komunikacijski pravac orijentiran je sjever – jug, okomito na glavnu komunikaciju i predstavlja novo otkrivenu liniju. Istraživanjima je utvrđen način gradnje i faze izgradnje obje komunikacije.

Arheološki slojevi po nastanku možemo okarakterizirati kao slojevi koji su vezani uz gradnju objekata, slojeve koji su nastali niveliranjem terena i slojeve koji su nastali kao proces rušenja. Njihovim istraživanjima prikupljena je značajna količina pokretnog arheološkog materijala koji vremenski možemo pripisati periodu od I. do IV. stoljeća.

Zona arheološkog nadzora obuhvaća dio trase koji prolazi kroz Kaštel Kambelovac u dužini 657 m. Trasa se nalazi u Ulici Ribola koja se pruža od ceste Dr. Franje Tuđmana prema sjeveroistoku i sjeverozapadu u više ogranaka. Radi se o uskim uličicama okruženim obiteljskim kućama i poljoprivrednim zemljištem.

Definirano je ukupno 31 slojeva i dvije recentne strukture. Analizom slojeva utvrđeno je da se radi o slojevima koji su nastali kao posljedica nasipavanja tijekom vremena s ciljem izrade recentnih putova i u skladu s potrebama naseljavanja ovog područja. Uz slojeve nasipavanja zabilježeni su i geološki slojevi, u njima nisu uočeni arheološki elementi. Dvije registrirane strukture pripadaju ostacima suhozidnih, novovjekovnih, ograda.

Zona arheološkog nadzora nalazi se u sklopu trase županijske ceste Ž-6082 na dionici Grab-Gaz na području grada Trilja od stacionaže 0+980 do 0+610. Pravac pružanja ceste je sjeveroistok-istok-jugozapad-zapad. Na sjeverozapadnoj strani nalazi se mjesto Grab, a s jugoistočne strane državna cesta D 220 Trilj-Kamensko. Sa zapadne ceste Ž 6082 nalazi se potok Grab

Arheološkim nadzorom tijekom zemljanih radova na rekonstrukciji županijske ceste Ž-6082 na dionici Grab-Gaz na području grada Trilja nisu zabilježeni arheološki nalazi. Definirana su 3 sloja. Radi se o slojevima koji su nastali kao posljedica nasipavanja tijekom izgradnje postojeće županijske ceste.

Istraživanjem je evidentirano 22 stratigrafske jedinice. Od toga evidentirano je 5 slojeva, 3 zapuna, 3 ukop, 6 kostura, 5 strukture. Ujedno na lokalitetu je evidentirano 5 grobova od kojih je istraženo 3 groba.

Istraživanjima je utvrđeno da je cijela zona tijekom novijeg vremena značajno devastirana, prvenstvenom kopanjem instalacijskih rovova te gradnjom ranijeg podzida oko same kapele. Stupnjevi devastacije nisu ujednačeni i variraju od manjih oštećenja slojeva i grobnih konstrukcija do uništenja arheoloških formacija. Prostorno gledano, zona najmanjeg oštećenja nalazi se JI i J od kapele sv. Ante, dok je JZ i Z od kapele zona koja je u potpunosti uništena.

Sva tri groba sastavljena su od grobne arhitekture, zapune groba, kostura te ukopa rake, a prilikom njihovih istraživanja nisu pronađeni grobni nalazi.

Lokalitet se nalazi u Solinu, na području zone B zaštićenog arheološkog lokaliteta Marusinac, na katastarskim česticama 4002/4003 K.O. Solin. Zona istraživanja obuhvaća planirani prostor obiteljske kuće unutar samih parcela 4002/4003.

Arheološko istraživanje započeto je iskopom probnih sondi s ciljem utvrđivanja prisutnosti arheoloških formacija. Sonde su postavljene na području koje korespondira sa zonom izgradnje planiranog obiteljskog objekta.  Istraživanjima je napravljeno 3 sonde 4 m dužine i 2 m širine. Po završetku iskopa u sondi 2 i sondi 3 krenulo se u njihovo proširivanje i spajanje da bi se pronađena konstrukcija definirala u što većem obujmu.

Arheološki nalazi pronađeni su na južnoj polovici lokaliteta gdje su otkrivena 4 zida (SJ 7, SJ 8, SJ 11 i SJ 12) i stubište (SJ 9). Arheološke formacije pronađene su na dubini od 0,90 m ispod više definiranih slojeva nasipa.

Zaštitnim istraživanjima razgrađen je ogradnog zida koji je flankirao grobnu gromilu i sam grob, a nakon toga je razgrađen i ostatak gromile sve do groba. Ogradni zid bio je prislonjen uz gromilu, a u dijelu gdje je izlazio iznad nje zidan je s dva lica.

Grobnica se sastoji od 4 masivne poklopne ploče ispod koji je definiran grob elipsoidnog oblika. Duže bočne strane groba su zidane suhozidnom tehnikom u kojoj je korišten priklesani kamen slaganu dva reda. Uže bočne stjenke, ispod nogu i za uzglavnicu, napravljene su od kamene amorfne ploče. Iako su kosti dobrim dijelom bile ispremiješane, pronađene su u formi pravilne strukture kostura, s tim da je lubanja od težine stećka gotovo zdrobljena. Prilikom pregleda kamenih ploča koje su prekrivale grob, na donjoj strani ploče koja je prekrivala kraj groba, uočeno je više ureza te križ u krugu s jasno izraženim hastama. Sondažna istraživanja nisu dala očekivane rezultate, u nijednoj nisu pronađeni arheoloških ostataka, objekata ili artefakata.

Na osnovu provedene analize grobnica s pripadajućim stećkom datira se u sredinu 14. stoljeća.

Istražene promjene interpretirane su kao: ukopane formacije, grobovi, nadzemni objekti te arheološki slojevi.

Među ukopanim formacijama definirane su otpadne jame, bunari, skladišta te kanali. Po brojnosti se izdvajaju otpadne jame u kojim je pronađena veća količina kostiju preživača. Bunari  su evidentirani na cijeloj površini istražene zone bez pravilnog redoslijeda. Karakterizira ih kružnih oblika u tlocrtu i okomite ili oštro zakošene stijenke. Na zapadnom dijelu terena, istraženo je i 4 objekta nepravilnog kvadratnog tlocrta koji su interpretirani kao spremišta. Četvrtu kategoriju ukopanih objekata predstavljaju kanali. Riječ je o izduženim formacijama najčešće u smjeru sjever – jug s manjim otklonom. Od kanala posebnu pažnju uzima kanala ukopa SJ 425 koji se nalazi na središnjem dijelu istražne zone.

Na predmetnoj lokaciji definirana su 3 groba i moguće dio grobne konstrukcije. Parcijalni skeletni nalazi kao i grobovi grupirani su na središnjem dijelu terena, a na južnoj polovici

Nadzemni objekti grupirani su uz sjeverni profil s tendencijom širenjem prema zapadu i sjeveru van zone istraživanja. Manja količina objekata istražena je na južnom dijelu. Ukupno je evidentirano 10 nadzemnih objekata različitog karaktera i načina gradnje, koje možemo datirati od 1. do 4. stoljeća. Posebnost predstavlja djelomično istraženi objekt sa sačuvanim mozaičkim podom koji prekriva cijelu površinu prostorije. Osnovni motiv čine 12 četverokutnih polja po širini, dok broj četverokutnih polja po dužini nije moguće točno utvrditi. Svako četverokutno polje je dimenzija 18,5 x 18,5 cm. Kombinacijom polja izrađenih od bijeli i tamnoplavih tesera stvoren je motiv šahovskog polja koji predstavlja središnju temu mozaika. Središnja tema dodatno je ukrašeno višestrukim bordurama izvedenim linijama različite debljine i boja.

Definirani arheološki slojeve nastali su djelovanjem čovjeka i većinom su vezani za proces nivelacije. Njihovim istraživanjima prikupljena je velika količina pokretnih arheoloških nalaza.

Bicko Selo, arheološki lokalitet „Veliki Brijeg“, Oprisavci, arheološki lokalitet „Žabljača“,

Oprisavci, arheološko nalazište „Vrtovi“, Sredanci, arheološko nalazište „Bebrinske“, Stružani, arheološki lokalitet „Vrtlovi“, Stružani, arheološko nalazište „Vrtlovi – Kućišta – Veliki Trstenik“, Kupina, arheološki lokalitet „Selište – Kućišta“, Jaruge, arheološko nalazište „Gođevo“, Jaruge, arheološko nalazište „Gođevo – Berava“ i Sikirevci, arheološki lokalitet „Trubljevine“

Zaštitna arheološka istraživanja obavljena su od svibnja do kolovoza 2016. godine. Istraživanjima su prikupljeni važni podaci koji govore o naseljavanju ovog prostora u periodu od neolitika do kasnog srednjeg vijeka. Prapovijesni horizonti evidentirani su na većini lokaliteta. Najstariji horizont predstavljaju nalazi Sopotske kulture koja je evidentirana na lokalitetu Gođevo – Berava. Najdominantniju prapovijesnu pojavu čine nalazi kasnobrončano dobnog horizonta. Oni su evidentirani na lokalitetima: Gođevo – Berava, Selište – Kućišta, Žabljača, Veliki Brijeg i Vrtovi kod Oprisavaca. Od prapovijesnog horizonta važno je naglasiti postojanje nalaza nositelja latenske kulture i to na lokalitetima: Selište – Kućišta, Žabljača i Vrtovi kod Oprisavaca. Srednjovjekovni i kasnosrednjovjekovni horizont evidentiran je na lokalitetima: Trubljevine, Gođevo – Berava, Vrtlovi – Kućišta – Veliki Trstenik, Žabljača i Veliki Brijeg.

Arheološko nalazište nalazi se oko 2 km istočno od središta naselja Tovarnik i smješteno je između graničnog prijelaza Tovanik (Republika Hrvatska) i graničnog prijelaza Šid (Republika Srbija).

Zaštitna istraživanja obavljena su u dvije faze. U prva faza istražni su grobovi i arheološke formacije u cestovnom jarku IV i zona sjeverno i južno od cestovnog jarka IV te prostor sjeverne kolničke. U drugoj fazi istražen je prostor ispod stare sjeverne kolničke trake i pomoćne trake.

U prostornoj dispoziciji arheološke formacije se pojavljuju na cijeloj dužini. Najgušća koncentracija evidentirana je južno od državne ceste D 46 s tendencijom opadanja brojnosti prema zapadu i sjeverozapadu. Arheološkim istraživanjima evidentirano je 3 kulturna horizonta, od kojih su dva arheološkog karaktera. Najstariji horizont čine antički objekti na koje su nasjele kasnosrednjovjekovne formacije. Treći horizont čine recentne intervencije koje su oštetile ili uništile arheološke objekte.

Objekti antičkog horizonta pojavljuju se na cijeloj istražnoj zoni lokaliteta. Njihova disperzija nije ujednačena, dok je međusobni razmak relativno velik. Objekte na osnovu karaktera možemo podijeliti na otpadne jame unutar čijih zapuna su pronađeni ukopi životinja prvenstveno konja, te bunare s većom količinom pokretnog arheološkog materijala, prvenstveno građevinskog.

Formacije datirane u kasni srednji vijek rasprostiru se na cijelom lokalitetu. Većina ih je detektirana na istočnom dijelu gdje je uočeno i preklapanje pojedinih objekata posebice u jugo-istočnom kutu. Broj formacija opada kako se ide prema zapadu. Po svojoj primarnoj funkciji možemo ih podijeliti na jame, kanale, peći i grobove. Prve tri kategorije predstavljaju sporadične pojave, dok grobovi čine dominantnu skupinu. Prilikom arheoloških istraživanja evidentirano je 112 groba. Unutar depozita grobova osim kostura evidentirana je i manja količina pokretnog arheološkog materijala, prije svega ulomaka keramike, životinjskih kostiju te građevinskog materijala koje su sekundarno dospjeli unutar zapune groba prilikom njegovog zatrpavanja. Među grobnim nalazima pronađena je manja količina predmeta. Po brojnosti dominiraju predmeti izrađeni od metala prvenstveno bronce (ukosnice, gumbi), dok su u manjoj mjeri zastupljeni predmeti od srebra ili s tragom posrebrenja.