Zbog manipulacije strojevima prvo je istražen AN 2 a potom ostala dva lokaliteta. Tijekom istraživanja dobiveni su važni podatci za spoznavanje ovog prostora u antičko doba

Na AN 2 – Rimski put definirani su u prvotnim slojevima ostaci novovjekovnih suhozidnih ograda između kojih je evidentiran novovjekovni naboj puta. Nakon dokumentiranja suhozidne strukture i naboj puta su uklonjene a ispod njih evidentiran je dio antičke nekropole. Ukupno je istraženo 16 grobnih cjelina od kojih je 10 bilo pod tegulama, tri groba pod amforama, dok u 3 slučaja nije pronađen ostatak grobne arhitekture. Većina grobova su bili  devastirani, dok su grobni prilozi bili većinom siromašni. Na osnovu nalaza nekropola je datirana u period od 1. do 4. stoljeća.

Nakon micanja vegetacije na AN 5 započeto je arheološko istraživanje prilikom kojeg su evidentirani ostaci 5 suhozidnih struktura. S obzirom na izostajanje arheoloških nalaza njihovo vrijeme nastanka nije poznato. Uz suhozide evidentirani su i tagovi kolotraga na više mjesta koji odgovaraju pravcu antičke centurijacije

Lokalitet AN 1 istražen je sondama a prilikom istraživanja nije se naišlo na arheološke ostatke kao ni na pokretne nalaze.

Arheološki nadzor obavljan je prilikom strojnog iskopa instalacijskog rova za postavljanje komunalne infrastrukture za odvodnju oborinskih voda s kolnika prometnice. Prilikom arheološkog nadzora na prostoru oko lokaliteta Šuplja crkva evidentirani su arheološki ostaci nakon kojeg je nadležni konzervator zaustavio radove i naložio arheološko istraživanje navedenog prostora.

Tijekom zaštitnih i sustavnih arheoloških istraživanja definirano je 10 zidnih struktura koje pripadaju različitim periodima. Najstarija formacija je zid 1 koji pripada transeptu kasnoantičke crkve građene u vrijeme Justinijanove rekonkviste. Na spomenuti zid u kasnijoj fazi se naslanjaju zidovi 5, 6, 7, 8, 9 i 10 a najvjerojatnije se radi o zidovima pretpostavljenog samostana sv. Mojsija. Tijekom istraživanja navedenih struktura pronađena je manja količina pokretnih arheoloških nalaza, a među njima se izdvajaja poklopac sarkofaga u obliku krova na dvije vode s akroterijima u kojima su reljefni portreti, datiran u 1. polovinu 2. stoljeća.

Lokalitet Solin –  Smiljanovac P. C. Lidl nalazi se na istočnoj strani Jadranske magistrale, te južno od rijeke Jadro. Sama nekropola nalazi se na strmini koja ima pad prema razvedenoj riječnoj delti.

Arheološka istraživanja provedena su tijekom 7 istražnih faza u kojima je istražena površina od 10 132 m², dok je ostalo neistraženo 1 172 m². Ukupno je evidentirano 4 109 stratigrafskih jedinica te 974 groba. Istraživanjima je pronađeno 1 529 karakterističnih nalaza, te 788 posebnih nalaza.

Od nepokretnih arheoloških nalaza najbrojniji su grobni ukopi koji su uglavnom bili nepravilno-izduženog oblika, te približno pravokutnog oblika u tlocrtu s okomitim ili stijenkama koje imaju lagan pad i zaravnatim dnom. Na lokalitetu je pronađeno 27 zidova različitih struktura i dimenzija. Većinom su sačinjene od obrađenog kamena povezanog vapnenim mortom, mada postoje i oni suhozidnog karaktera, čija namjena bi se mogla okarakterisati kao ogradna. Tijekom istraživanja pronađeno je 13 zidanih grobnica različitih dimenzija i oblika. U kvadrantima B 4 i B 5 evidentirani su ostaci moguće memorije koja je datirana u kraj I. ili početak II. stoljeća, s najmanja dvije građevinske faze. Objekt je u IV. stoljeću prestao s egzistiranjem, te se u i oko njega ukapaju pokojnici tijekom IV. stoljeća.

Pokretni arheološki nalazi pronađeni na terenu su kosturi i ostaci ljudskih kostiju koje većinom pripadaju zatvorenim grobnim cjelinama, zatim ostali nalazi u vidu grobnih priloga, grobnih konstrukcija amfora, tegula i kupa, te nalaza kamene plastike, koju najvećim dijelom čine stele sekundarno upotrijebljene, kamene urne, obrađeni kameni blokovi, kao ostale kamene spolije. Ukupno je detektiran 1 021 kostur od kojih je 10 spaljenih pokojnika. Među značajnije pokretne  nalaze ubraja se deformirana lubanja iz groba 110. Najčešći grobni prilog je staklo, koje je u najvećem broju pronalaženo samo u fragmentima veoma tankih stijenki. Tijekom istraživanja pronađeno je 98 keramičkih posebnih nalaza među kojima su najzastupljenije svjetiljke različitih tipova, te keramičke zdjele i keramički balzamarij. Od dekorativnih predmeta (nakita) pronađene su naušnice, perle, narukvice, privjesci, prstenje, ogrlice, kopče, pređice, predmeti od obrađene kosti, predmeti za osobnu higijenu, dvije pincete , igle i 17 nalaza od srebra i bronce. Među grobnim prilozima otkriveno je cjelovito ili djelomično sačuvano oružje i oruđe. Tijekom arheoloških iskopavanja pronađeno  je 113 posebnih nalaza novca od kojih je većina pronađena u grobovima.

Otvorene su ukupno 3 sonde: Sonda 1 i Sonda 2 nalaze se u sektoru III., dok je Sonda 3 u sektoru II., u Alešijevoj ulici na Dosudu.

Sonda 1 postavljena je na zapadu drugog sektora, u zapadnom odvojku Alešijeve ulice. Dimenzije sonde su 454×217 cm, a postavljena je u pravcu istok – zapad. U sondi su uz zemljani nasip u kojem su evidentirani antički i srednjovjekovni nalazi, pronađene i strukture od kojih jedna pripada zidu palače. Posebno zanimljiv je nalaz strukture SJ 7 koja je sastavljena od ukoso postavljenih kupa kanalica povezanih vapnenim mortom.

Istraživanjima u sondi 2 evidentiran je zemljani nasip ispod kojeg je pronađen nastavak strukture SJ 7, te sloj kamenja i žbuke koji je najvjerojatnije pripadao podnici neke prostorije u palači.

Sonda 3 bila je u Alešijevoj ulici, na Dosudu. Nakon uklanjanja kamene ploče od šahte i micanja zemljanog materijala definirani su ostaci antičkog zida, orijentacije istok – zapad sastavljenog od kamena i opeke povezanih vapnenim mortom. Uz spomenutu strukturu evidentiran je manji paralelni zid, te sloj fresaka koje potječu iz srednjovjekovnog perioda.

Lokalitet Čerina nalazi se u nizinskom, vodoplavnom području, sjeverno od lokalne ceste Josipovac – Petrijevci. Cjelokupna trasa nalazi se na poljoprivrednim površinama.

Istraživanja su provedena metodom širokog strojnog otkopa uz ručno pražnjenje arheoloških formacija. Ukupno je evidentirano 1179 stratigrafskih jedinica od kojih je 423 ukopa, 427 zapuna, 268 ljudskih kostura, 5 slojeva, 3 strukture, 2 životinjska kostura, 2 otiska, dok je 3 broja poništeno. Pronađeno je 885 nalaza od kojih je 392 karakteristična nalaza, 367 posebna nalaza te 126 uzorka.

Na lokalitetu pronađena su dva kulturna horizonta koji se ne preklapaju.

Na južnom dijelu evidentirani su ostaci antičkog naselja koje je pripadalo domorodačkoj populaciji iz 1. i 2. stoljeća poslije Krista. Većinom je riječ o ukopanim formacijama u čijim su zapunama evidentirani ulomci keramike grublje fakture, dok su u manjoj količini pronađeni ulomci finije keramike i svakodnevnih predmeta.

Na sjevernom djelu evidentiran je dio srednjovjekovnog groblja na kojem prestaje pokapanje u XIV. stoljeću. Unutar njega istraženo je 291 grob, od kojih je 134 grobova odraslih osoba, 120 dječjih grobova dok u 37 grobova nisu sačuvane kosti.Većina grobova i kostura je orijentirano istok – zapad s glavom na zapadu. Pokojnici su položeni na leđa s rukama uz tijelo ili na zdjelici. Od nalaza ističu se dijelovi nošnje među kojima su pronađeni ostaci tkanine oglavlja, kopče i igle. Slabije su zastupljeni dekorativni predmeti kao što su prstenja i naušnice dok su ostaci oružja kao i novca pronađeni samo u nekoliko primjera.

Rekonstrukcijom je predviđeno vraćanje dijela antičkog svoda u njegovo ranije stanje te stabilizaciju ostatka svoda. Prilikom rekonstrukcije korištene su kamene ploče koje su se vezane vapnenim mortom. Istočno od rekonstruiranog svoda postavljeni su noviji kameni blokovi na mjestu na kojem su stajali raniji originalni.

Arheološkim istraživanjima ponovno je otvorena ranije istražena arheološka sonda zapadno od rekonstruiranog svoda. U dogovoru s nadležnim konzervatorom ranija sonda je proširena te je detektiran ostatak antičke ceste napravljene od većih komada kamenih ploča. Sama cesta orijentirana je približno sjever – jug a tijekom istraživanja otkriveno je nekoliko zidnih konstrukcija oko same ceste.

Predmetna lokacija nalazi se u sklopu sveučilišnog kampusa u Osijeku na dijelu k.č. 6660/1 k.o. Osijek. Prema projektu zgrada zatvara pravokutnik dužine 75 m i širine 45 m, te je dužom stranom orijentiran u smjeru istok – zapad.

Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja ukupno je definirano 850 stratigrafskih jedinica koje su prema vrsti razdijeljene na: zapune, ukope, slojeve, strukture, otiske i kosture. Najzastupljeniju kategoriju čine zapune, drugi po zastupljenosti s 327 primjera su ukopi, dok su strukture, slojevi, otisci i kosture znatno slabije zastupljene kategorije.

Antički horizont jednako je zastupljena na prostoru cijele predmetne lokacije te po svojem opsegu predstavlja dominantnu kulturnu pojavu. Definiran je odmah ispod slojeva humusa i recentnog nasipavanja. Debljina arheoloških slojeve nije ujednačena i kreće se u rasponu od 0,50 m na sjevernom do 1,55 m na južnom dijelu.

Definirane arheološke formacije možemo podijeliti na: ukopane objekte, peći, ostatke nadzemnih objekta, ostaci komunikacija, te arheološke slojeve.

Ukopane objekte po karakteru možemo razvrstati na: otpadne jame, bunare i kanale. Otpadne jame po brojnosti predstavlja najslabije zastupljen tip ukopanih objekata. Njihov prostorni raspored nije ujednačen i pojavljuju se na cjelokupnom prostoru predmetne lokacije. Zaštitnim istraživanjima dokumentirana je veća količina jama kružnih oblika u tlocrtu i okomitih ili oštro zakošenih stijenki. Veći dio formacija ovog tipa nalazi se rasprostranjen po sjevernoj polovici predmetne lokacije. U rasporedu nije zamijećena pravilnost, dok veza s ostalim arheološkim formacija vidljiva je samo na primjerima nekoliko peći koje su smještene u neposrednoj blizini. Zaštitnim istraživanjima evidentirano je nekoliko većih kanala čija je funkcija zasigurno bila odvodnja vode. U prostornom rasporedu svi kanali se nalaze na istočnoj polovici terena i usmjereni su sjever – jug s manjim odstupanjima prema istoku ili zapadu. Najveći istraženi kanal je SJ 194 izduženog oblika u tlocrtu, usmjeren sjever – jug, dok se na sjevernom dijelu kanala lomi pod kutom od 45° prema sjeverozapadu.

Na predmetnoj lokaciji evidentirano je i istraženo 32 arheološke formacije koje možemo na osnovu oblika i namjene interpretirati kao ostatke peći i vatrišta. Sačuvanost im varira od djelomično oštećenijih peći kojima nedostaje jedan ili dva konstruktivna elementa do onih od kojih je ostao samo donji dio ložišta i to u tragovima. U prostornom rasporedu nema pravilnosti i pojavljuju se na prostoru cijele istražene zone s izuzetkom na prostoru komunikacijskih pravaca na kojima nisu uočene. Svaka peć sastojala se od jedne ili više zapuna, strukture te ukopa kojima su pridodane odgovarajuće stratigrafske oznake. Uz jedan dio peći evidentirane su i manje nepravilne jame za izvlačenje pepela i gareži iz ložišta.

Nadzemni objekti prvenstveno čine stambeno – poslovne građevinske jedinice koje su nastale u različitim odsječcima antike. U prostornom rasporedu zamijećena je tendencija grupiranja objekata oko komunikacije istok – zapad. Orijentacija odgovara orijentaciji spomenute komunikacije. Jedni objekt koji nije unutar ovog rastera je objekt 3 koji se nalazi na sjeverno – zapadnom dijelu predmetne lokacije. Stupanj sačuvanosti objekata nije ujednačen i razlikujemo objekte kod kojih su sačuvani negativi temelja s dijelom temelja do objekata kojima su u potpunosti sačuvani temelji s djelomično sačuvanim zidnim masama. Ukupno je registrirano 8 objekata a najzanimljiviji su objekt 6 i 7.

Tijekom arheoloških istraživanja pronađena su, istražena i dokumentirana dva komunikacijska pravca. Prvi pravac predstavlja glavna komunikacija orijentirana istok – zapad. Njezino postojanje utvrđeno je ranijim istraživanjima na prostoru Građevinskog i Poljoprivrednog fakulteta te u 1. fazi istraživanja na predmetnoj lokaciji. Drugi komunikacijski pravac orijentiran je sjever – jug, okomito na glavnu komunikaciju i predstavlja novo otkrivenu liniju. Istraživanjima je utvrđen način gradnje i faze izgradnje obje komunikacije.

Arheološki slojevi po nastanku možemo okarakterizirati kao slojevi koji su vezani uz gradnju objekata, slojeve koji su nastali niveliranjem terena i slojeve koji su nastali kao proces rušenja. Njihovim istraživanjima prikupljena je značajna količina pokretnog arheološkog materijala koji vremenski možemo pripisati periodu od I. do IV. stoljeća.

Zona arheološkog nadzora obuhvaća dio trase koji prolazi kroz Kaštel Kambelovac u dužini 657 m. Trasa se nalazi u Ulici Ribola koja se pruža od ceste Dr. Franje Tuđmana prema sjeveroistoku i sjeverozapadu u više ogranaka. Radi se o uskim uličicama okruženim obiteljskim kućama i poljoprivrednim zemljištem.

Definirano je ukupno 31 slojeva i dvije recentne strukture. Analizom slojeva utvrđeno je da se radi o slojevima koji su nastali kao posljedica nasipavanja tijekom vremena s ciljem izrade recentnih putova i u skladu s potrebama naseljavanja ovog područja. Uz slojeve nasipavanja zabilježeni su i geološki slojevi, u njima nisu uočeni arheološki elementi. Dvije registrirane strukture pripadaju ostacima suhozidnih, novovjekovnih, ograda.

Zona arheološkog nadzora nalazi se u sklopu trase županijske ceste Ž-6082 na dionici Grab-Gaz na području grada Trilja od stacionaže 0+980 do 0+610. Pravac pružanja ceste je sjeveroistok-istok-jugozapad-zapad. Na sjeverozapadnoj strani nalazi se mjesto Grab, a s jugoistočne strane državna cesta D 220 Trilj-Kamensko. Sa zapadne ceste Ž 6082 nalazi se potok Grab

Arheološkim nadzorom tijekom zemljanih radova na rekonstrukciji županijske ceste Ž-6082 na dionici Grab-Gaz na području grada Trilja nisu zabilježeni arheološki nalazi. Definirana su 3 sloja. Radi se o slojevima koji su nastali kao posljedica nasipavanja tijekom izgradnje postojeće županijske ceste.

Istraživanjem je evidentirano 22 stratigrafske jedinice. Od toga evidentirano je 5 slojeva, 3 zapuna, 3 ukop, 6 kostura, 5 strukture. Ujedno na lokalitetu je evidentirano 5 grobova od kojih je istraženo 3 groba.

Istraživanjima je utvrđeno da je cijela zona tijekom novijeg vremena značajno devastirana, prvenstvenom kopanjem instalacijskih rovova te gradnjom ranijeg podzida oko same kapele. Stupnjevi devastacije nisu ujednačeni i variraju od manjih oštećenja slojeva i grobnih konstrukcija do uništenja arheoloških formacija. Prostorno gledano, zona najmanjeg oštećenja nalazi se JI i J od kapele sv. Ante, dok je JZ i Z od kapele zona koja je u potpunosti uništena.

Sva tri groba sastavljena su od grobne arhitekture, zapune groba, kostura te ukopa rake, a prilikom njihovih istraživanja nisu pronađeni grobni nalazi.